biserje naše povijesti

'Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put!' (Kur'an)

Nema niti jednog naroda koji je covjecanstvu dao toliko velikana koji su mu ucinili neprocjenljive i velicanstvene usluge kao što je slucaj sa islamskim ummetom. To je ummet požrtvovanih boraca za istinu i pravdu, moralnih kvaliteta i istancanih osjecaja za sve što je dobro i lijepo, to je ono što svijet prije nije poznavao. Oni su bili i ostali najljepši primjeri za svakoga ko želi biti plemenit, krepostan i human, te okititi se ostalim osobinama koje su krasile muslimanske velikane.
Nadam se da ce omladina, ali i stariji pažljivo citati ove fragmente iz naše izuzetno bogate povijesti i da ce ovi blistavi primjeri naših velikana polahko ali sigurno voditi povratku na kolosijek koji nas je u povijesti doveo na sami tron sa kojeg smo vodili covjecanstvo ka dobru. Isto tako, nadam se da ce u omladini citanje ovih kazivanja izroditi osjecanja ponosa islamom i ponosa prema svojoj fantasticnoj prošlosti, te im pomoci da, praveci komparaciju, daju realnu ocjenu zapadne kulture koja uništava covjeka u moralnom i duhovnom smislu, tako da ni njihov materijalni napredak, u svim svojim oblicima, ne može nadomjestiti tu duhovnu prazninu u srcima ljudi.

Najsretniji namjesnik kod Allaha, dž.š.

Omer ibnul-Hattab, r.a., poslao je pismo svom namjesniku Ebu Musau el-Eš'ariju, r.a., u kojem mu kaže:'Najsretniji namjesnik kod Allaha, dž.š., je onaj ciji su podanici s njim sretni i zadovoljni. Cuvaj se nepromišljenih postupaka, jer ako budeš takav, i tvoji pomocnici i saradnici ce se povesti za tobom, pa ce tvoj primjer biti poput domace životinje (krave, ovce) koja je ugledala nabujalu travu i pojurila na ispašu želeci da se njome nahrani i tako dobije na težini, a ne zna da joj to ubrazava cas smrti (klanje).'

Halifa Alija ibn Ebi Talib, r.a., i njegov odnos prema ehlul-kitabijama (kršcanima i jevrejima)

U doba halife Alije ibn Ebi Taliba, r.a., jedan musliman optužen je da je ubio jednog ehlul-kitabiju, te je i sudskim procesom dokazano da je on ubica. Alija, r.a., je naredio da se izvrši odmazda (kisas), tj. da se ubica pogubi. Potom je halifi došao brat ubijenog i rekao: 'Ja odustajem od primjene odmazde (koju sam zahtijevao i na koju imam pravo).' Alija, r.a., mu uzvrati rijecima:'Da li ti je neko prijetio ili te uplašio?' Taj covjek odgovori: 'Ne, nego prihvatam da uzmem otkupninu (krvarinu, diju) jer znam da mi se moj brat nece vratiti smrcu ovog covjeka.' Halifa Alija, r.a., je pustio na slobodu ubicu (nakon što su on i njegova porodica isplatili otkupninu) i rekao: 'Ko bude pod našom upravom (tj. od gradana nemuslimana), njegova krv je vrijedna kao i naša krv (tj. njegov život je zašticen zakonom kao i život nekog od muslimana), a on ima pravo i na otkupninu koja je ista kao i naša otkupnina (tj. kao u slucaju ubistva jednog od muslimana).'

Oporuka halife Ebu Bekra, r.a.

Kada se halifi Ebu Bekru, r.a., približio smrtni cas, pozvao je svoju kcerku 'Aišu, majku pravovjernih, r.a., i kazao joj: 'O 'Aiša, bio sam vladar muslimanima i nisam ništa od njih uzeo (novca, blaga) da bi to zadržao za sebe. Jeli smo skromna jela koja i oni jedu i oblacili grubu odjecu koju i oni oblace. Uza se nemam ništa od imovine muslimana, osim ove iznurene deve i ovog sluge, pa ih vrati, a ja se ne želim susresti sa Allahom a da zadrži bilo šta što je vlasništvo muslimana.'

Ja se nadam Allahovoj, dž.š., nagradi kad spavam i kad sam budan

Sin Omera ibn Abdul-'Aziza, r.a., probudio je svoga oca i rekao mu: 'Kako možeš mirno spavati dok još ima žalbi koje su ti proslijedene, a još nisi odgovorio na njih i proveo Allahovu presudu u skladu s tim?! Otac mu odgovori: 'O sinko moj, i moje tijelo ima svoje granice, pa ako mu ne dam vremena za odmor, napustit ce me. Kad bih ja preforsirao svoje tijelo, vrlo brzo bih posrnuo i propao. Ja se nadam Allahovoj, dž.š., nagradi dok spavam, kao što to cinim i kad sam budan. Zaista je Allah, dž.š., mogao objaviti cijeli Kur'an odjednom da je htio, ali ga je objavljivao po nekoliko ajeta kako bi iman (vjerovanje) uhvatio svoj korijen u ljudskim srcima.'

Allah, dž.š., ne briše loše (djelo) lošim (djelom)

Omer ibnul-Hattab, r.a., savjetovao je svog vojskovodu i namjesnika S'ada ibn ebi Vekkasa, r.a., prije negoli ga je poslao u borbu koja se odvijala na teritoriji Iraka: 'O S'ade, nemoj da te ucini uobraženim i da te obmane tvoja rodbinska veza kada ti se kaže: 'Tecic Allahova Poslanika, s.a.v.s. i njegov ashab', jer Uzvišeni Allah ne briše loše (djelo) lošim (djelom), nego briše loše (djelo) dobrim (djelom). Izmedu Allaha i ljudi nema drugih veza, osim kada se radi o vezi koja je izražena u pokornosti Njemu. Bogat i siromašan, ugledan i neugledan kod Njega su isti, On je njihov Gospodar, a oni su Njegovi robovi. Oni se medusobno razlikuju po nafaki i zdravlju, a samo pokornošcu dostižu ono što im je pripremio Njihov Gospodar. Kada prosuduješ, povedi se za onim što si vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s., da cini od vremena njegovog poslanstva pa sve do smrti. Toga se cvrsto drži, jer je to naredenje. Ovo je moj savjet, a teško tebi ako ga se ne budeš pridržavao, jer ce ti propasti djela i bit ceš izgubljen!'

Halifa je pao na sedždu

Spominje se da je jedan jevrej imao neku potrebu pa je htio uci na dvor kod halife Haruna er-Rešida. Stajao je pored kapije i nastojao uci, ali mu to nije pošlo za rukom. Cekao je pred kapijom sve dok halifa nije izašao, pa je potrcao za njim, stao pred njega i rekao:'Boj se Allaha, o vladaru!' Halifa Harun er-Rešid sjaha sa svoje deve i pade na sedždu. Nakon što podiže glavu sa zemlje naredi da se tom covjeku da ono što traži, pa je tako i ucinjeno. Kada se vratio, halifu su upitali: 'O vladaru pravovjernih, zašto si sjahao sa svoje deve radi rijeci jednog jevreja?' On odgovori: 'Ne, to sam ucinio zato što sam se sjetio Allahovih, dž.š., rijeci: 'A kada mu se kaže: 'Boj se Allaha', on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a to je, doista, grozno boravište.' (El-Bekare, 206.)

Da sam na njoj klanjao, muslimani bi je oduzeli

Omer ibnul-Hattab, r.a., posjetio je crkvu Kijameh u Jerusalimu, pa kada se primaklo vrijeme klanjanja namaza, izašao je kako bi namaz obavio izvan crkve. Patrijarh Sofronije ponudio mu je da klanja namaz unutar crkve, pa mu halifa odgovori: 'Kad bih u njoj klanjao, muslimani bi je oduzeli nakon mene, pravdajuci svoj postupak rijecima: 'Ovdje je Omer klanjao''

Ne žuri, pa Allah je alkoholna pica pokudio dva puta (prije nego ih je definitivno zabranio)

Imam Šatibi, u djelu El-Muvafekat, navodi da je jednom prilikom sin Omera ibn Abdul-'Aziza rekao svom ocu: 'Šta ti je, zbog cega po hitnom postupku ne sprovodiš odluke? Tako mi Allaha, ne marim ni za sebe, a ni za tebe kada se radi o sprovodenju istine i pravde!' Omer ibn Abdul-'Aziz mu na te njegove rijeci odgovori: 'Ne žuri sine moj, pa Allah je alkoholna pica (hamr) pokudio dva puta, a zabranio ih trecim ajetom. Ja se zaista plašim da istinu (presude i odluke) odjednom ne sprovedem, pa da je ljudi odbace i ne mognu je prihvatiti, a to bi izrodilo veliku smutnju.'

Necu okusiti masla, dok ga siromasi ne okuse

U doba vladavine halife Omera ibnul-Hattaba, r.a., muslimane je zadesila glad, pa je on sebi zabranio konzumiranje masla, mlijeka i maslina. Na njegovom tijelu su se nazirali znaci gladi, pa su mu na to skrenuli pažnju, a on rece:'Tako mi Allaha, necu okusiti masla, sve dok ga siromašni muslimani ne budu imali.' Jedan od ashaba, r.a., je kazao:'Da ova glad nije prošla, Omer bi umro od brige za stanjem muslimana.'

Ti si jedan od njih

Omer ibnul-Hattab, r.a., uputio je pismo Ebu Musau el-Eš'ariju u kojem mu porucuje:'Pobroj bolesnike medu muslimanima i prisustvuj dženazama umrlih muslimana. Otvori im svoja vrata i direktno rješavaj njihove probleme, jer ti si jedan od njih, samo što je tebe Allah odabrao za nošenje veceg i težeg tereta.'

Omer je ljude ucinio bogatim

Imam Bejheki u djelu Delail prenosi od 'Amra ibn Usejda da je rekao: 'Omer ibn Abdul-'Aziz vladao je islamskom državom (samo) trideset mjeseci. U doba njegove vladavine dolazili su nam ljudi sa ogromnim imetkom (od zekata) i govorili: 'Dajte ovo u svrhe za koje smatrate da su najkorisnije siromašnima.' Nakon izvjesnog vremena bi se, oni koji su poslani da traže siromašne da im daju zekat, vracali neobavljenog posla i pokušavali su se prisjetiti od koga su primili taj imetak kako bi ga i vratili, ali ga ne bi našli. Omer je doprinio da stanovništvo obogati (tako da nije bilo siromašnih koji bi uzeli zekat).'

Lakše od podnošenja lanaca

Halifa Omer ibn Abdul-'Aziz jednog dana je zatražio od svoje supruge da mu pozajmi dirhem (srebrnjak) da kupi grožda, ali ni ona nije imala novca. Zacudeno ga upita: 'Ti si vladar pravovjernih (halifa), a u svojoj kasi nemaš novca da kupiš grožda?' Omer joj odgovori: 'Ovo je lakše od podnošenja lanaca sutra u džehennemskoj vatri (odnosno lakše mi je trpjeti neimaštinu nego posegnuti za haramom zbog kojeg slijedi teška patnja na ahiretu).'